Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću

Sve što trebam znati o tome kako treba živjeti, što raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo što sam tamo naučio:

Sve podijeli s drugima. Igraj pošteno.

Ne muči ljude. Svaku stvar vrati gdje si je našao.

Počisti za sobom. Ne uzimaj ono što nije tvoje.

Kada nekoga povrijediš, ispričaj mu se. Peri ruke prije jela.

Pusti vodu u toaletu.

Topli keks i hladno mlijeko su zdravi. Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.

Svakog poslijepodneva odspavaj.

Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.

Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama. A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – GLEDATI.

Pomislite, koliko bi bolji bio svijet kad bismo svi – oko tri popodne pojeli malo keksa i napili se mlijeka i zatim prilegli da malo odspavamo. Ili kad bi se sve države pridržavale pravila da svaku stvar vrate onamo gdje su je našle i da počiste nered za sobom. Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad izađemo u svijet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati od svog prijatelja” Robert Fulghum 1986.;“Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću”